Znamo da Mali princ nikada neće dobiti priliku i naći svoj dom zauvijek . Znamo da će ostati s nama do kraja svog mačjeg života i zato želimo da bar ima kumu/kuma – nekoga tko će ga bar virtualno zvati svojim. Kao odrasli, slijepi mačak, obitavao je na nekoliko krovova našeg grada. Krovovi su bili njegov svijet, svijet u kojemu se znao snalaziti, unatoč buci, unatoč sljepoći, unatoč svim nesigurnostima koje haraju našim ulicama.



Došao je u grad 9 života, gdje je nastavio svoj dosadašnji obrazac, uzevši si najviši ormar kao novo utočište. Na tom ormaru stoji jedna košara, wc i njegove zdjelice s hranom. To je sada njegov svijet. I dalje povišen, iznad drugih, od straha što mu sve ljudska ruka može učiniti. Težak kašalj i hroptanje uspijemo terapirati samo sirupom koji potajno ubacimo u hranu jer jako voli paštetice i vrećice.



Život ga nije mazio, to je sigurno, to se vidi iz svakog trzaja kada osjeti da smo blizu, iako je naučio na naše glasove, iako je na sigurnom. Potrebni su nam i podlošci jer nerijetko zna promašiti wc, što mu uvijek oprostimo, ipak, na kraju krajeva, nije lako biti mačka u ovome gradu, a kamoli tek slijepa mačka. Primamo sve, nijedna donacija nije preskromna ili premala, a tu je uvijek i naš iban, u slučaju da ste predaleko, a želite pomoći.