Dark

Kiša je tiho padala po njemu.
Kapljice su bile sitne no njemu je svaka bila kao hladna strijela kroz tijelo i srce. Slijep i sam, mokra mu je hladnoća obećala kraj.
Ta hladna samoća ostala je ispod grma gdje je bio.
Buka brižnih glasova, tople dekice i mirisne hrane ugrijala mu je srce.
Dark nas nikada više neće vidjeti očima, no osjeti nas srcem.
Ne zna koje boje je dekica koju je dobio, no osjeti njenu mekoću. Osjeti toplinu grijača koji smo mu stavile pored mekanog plišanog Janka koji mu također pruža utjehu.
Sada će samo čuti kišu kako lagano pada po prozoru, no više nikada neće osjetiti njezine hladne kapljice na svom krznu kako obećaju kraj.
Dark je dobio drugu priliku, a mi ćemo dati sve od sebe da mu pomognemo da ju dobro iskoristi ❤